
Tko se u Americi sjeća Jicaka Rabina? Prilično je sigurno da se malo tko mlađi od 40 godina sjeća hrabrog izraelskog premijera koji je tražio mir s Palestincima. Njegovo ubojstvo 1995. od strane izraelskog ekstremista potaknulo je zaokret zemlje udesno i označilo početak ere Benjamina Netanyahua.
Taj trend ne pokazuje znakove slabljenja, piše Financial Times. Ne bi trebalo biti nikakva misterija zašto su mlađi Amerikanci danas skloniji Palestincima nego što su njihovi prethodnici nekoć bili skloni Izraelu. Rabin je stavio svoj život na kocku za mir. Što će povijest reći o Netanyahuu?
Promjena američkog raspoloženja ipak je izrazita. Šezdeset posto Amerikanaca sada ima nepovoljan stav prema Izraelu, prema Pewu. Što su mlađi, taj je broj veći. Tri četvrtine mladih od 18 do 29 godina više simpatizira Palestince nego Izraelce, prema zasebnoj NBC anketi prošlog vikenda. Kako baby boomeri budu umirali, američki nagib protiv Izraela vjerojatno će se učvrstiti, analizira FT. Sve manje Amerikanaca vidi Izrael kao Davida koji se suprotstavlja Golijatu arapskog svijeta. Sve više ga povezuje s grubim militarizmom.
Postoji čak i ne beznačajan rizik da se Izrael posvađa s predsjednikom Donaldom Trumpom. U nekom trenutku Trump će postići dogovor s iranskim režimom kako bi okončao Operaciju Epic Fury. Kakvi god bili obrisi tog dogovora, Izrael će mu se gotovo sigurno protiviti. Amerikanci su primijetili Netanyahuov utjecaj u uvjeravanju Trumpa da je uopće bila dobra ideja napasti Iran.
Istina, Trump je jedini odgovoran za uvlačenje Amerike u ovaj hir rat. No, kako je izvijestio The New York Times, najistaknutiji glas koji je poticao Trumpa da krene naprijed bio je Netanyahuov. Trumpovi vlastiti savjetnici, uključujući Marca Rubija, državnog tajnika; JD Vancea, potpredsjednika; Johna Ratcliffea, direktora CIA-e; i Dana Cainea, predsjednika združenog stožera, izražavali su različite stupnjeve skepticizma. Netanyahu nije bio lutkar koji vuče konce. Ali njegove sposobnosti uvjeravanja Trumpa bile su značajne.
Drugi dramatičan trend protiv Izraela vidljiv je među demokratima. Četrdeset od 47 demokratskih senatora prošlog je tjedna glasalo za blokiranje američke prodaje oružja Izraelu. Prije nekoliko godina demokrati su rado tražili novac od Američko-izraelskog odbora za javne poslove (AIPAC), najmoćnijeg proizraelskog lobija u zemlji. AIPAC se i dalje predstavlja kao dvostranački. Demokrati sada obećavaju da neće prihvaćati ono što vide kao “okaljan novac”.
Kandidati te stranke za Bijelu kuću također se natječu tko će se više distancirati od Izraela. Tempo postavlja Rahm Emanuel, bivši gradonačelnik Chicaga, koji je obećao ukinuti godišnju američku subvenciju Izraelu od 3,8 milijardi dolara. Izrael, kaže, može kupovati oružje po tržišnoj cijeni kao i svaki drugi saveznik. Ako bi Izrael kršio pravila ratovanja, dodaje, Amerika bi trebala uvesti embargo. Drugi demokrati prijete uskraćivanjem prodaje obrambenog oružja, uključujući i za izraelski zaštitni sustav Iron Dome.
Osim Bernieja Sandersa, takva politika prije nekoliko godina bila bi nezamisliva. To što Emanuel ima srednje ime “Israel” i što je kratko bio civilni dobrovoljac u Izraelskim obrambenim snagama samo dodatno naglašava promjenu. No Netanyahu je sam pripremio teren na kojem bi se sada mogao naći. Kada je Emanuel 2009. bio šef kabineta Baracka Obame, Netanyahu ga je navodno nazvao “Židovom koji mrzi sam sebe”. Emanuelov “grijeh” bio je protivljenje novim izraelskim naseljima na okupiranoj Zapadnoj obali.
Takve taktike postavile su temelje za današnji odmak. Netanyahuov sukob s Emanuelom ilustrira neujednačene optužbe za tzv. dvostruku lojalnost. Svatko tko sugerira da istaknuti američki Židov ima veze i sa SAD-om i s Izraelom riskira da ga AIPAC i drugi Netanyahuovi saveznici optuže za antisemitizam. No kada židovski Amerikanac poput Emanuela ima drukčije viđenje američkih nacionalnih interesa, biva označen kao nelojalan ili gore. Demokrati, uključujući većinu židovskih senatora, svjesni su takvih dvostrukih standarda. Mnoge također zabrinjava pogrešna primjena jedne od najsmrtonosnijih predrasuda u povijesti. Ako ništa drugo, takva pretjerana upotreba povećava razočaranje Amerike Izraelom.
Sljedeći čin bit će Trumpovi pokušaji da pronađe izlaz iz Epic Furyja. Teško je vidjeti kako će postići sporazum SAD-a i Irana koji je mnogo bolji od onoga koji je Obama ispregovarao 2015. Netanyahu je prekršio presedan obraćajući se Kongresu i nazivajući nuklearni sporazum Iran–SAD “vrlo lošim”. Također je 2018. odigrao ulogu u uvjeravanju Trumpa da se iz njega povuče.
Većina od procijenjenih 440 kg visoko obogaćenog urana u Iranu — dovoljno za oko 10 nuklearnih bombi — obogaćena je od tada. Trump cilja na neodređenu obustavu obogaćivanja — nasuprot Obaminih 15 godina. No ako Trumpov okvir ne uspije obuzdati iranski program balističkih projektila i prekinuti veze Irana s njegovim regionalnim saveznicima, Netanyahu će ga mrziti gotovo jednako.
I SAD i Izrael, u međuvremenu, suočavaju se s izborima kasnije ove godine. Netanyahu je previše lukav da bi riskirao kampanju bez Trumpove podrške. No Trumpov instinkt za samoodržanjem vjerojatno će ga spriječiti da riskira velike američke gubitke slanjem kopnenih snaga u Iran. Netanyahuova dilema je stoga unaprijed zadana. Jedino na što može računati jest da će onaj tko dođe nakon Trumpa vjerojatno biti znatno manje naklonjen, piše u svojoj analizi FT.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare